Zakonska regulativa

ZAŠTO ZAKON?

2001.godine Evropski parlament doneo rezoluciju o zlostavljanju na radnom mestu broj 2339.

Zašto je bilo važno dobiti Zakon?

Odgovor je jednostavan, iz razloga:

  • sudske zaštite žrtve
  • odsustva preventive
  • nepostojanja odgovornosti poslodavca

Ovo je kratak komenar Zakona- akcenat je na one odredbe Zakona koje nam daju smernice

ZAKON je sastavljen od 7 oblasti:

I Osnovne odredbe (član 1-6)

II Prava obaveze i odgovornosti (član 7-12)

III Postupak za zaštitu od zlostavljanja kod poslodavca (član 13-28)

IV Sudska zaštita (član 29-33)

V Nadzor (član 34)

VI Kaznene odredbe (član 35-36)

VII Prelazne i završne odredbe (član 37-39)

I  OSNOVNE ODREDBE

Ovim zakonom uredjuje se sprovodjenje zabrana zlostavljanja na radu i u vezi sa rado, mere za sprečavanje zlostavljanja i unapredjenje odnosa na radu, postupak zaštite lica izloženih zlostavljanju na radu i u vezi sa radom i druga pitanja.

Ova oblast zakona definiše sledeće pojmove:

  • Gde se zakon primenjuje
  • Preventiva- najvažnija novina Zakona (zakonska obaveza poslodavca da stvori uslove da do mobinga nedođe)
  • Definicija zlostavljanja na random mestu
  • Seksualno uznemiravanje
II  PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI POSLODAVCA

I  ZAPOSLENIH POSLODAVAC

U ovoj oblasti zakonodavac propisuje prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i poslodavca vezanih za preventive pojave zlostavljanja. U njoj su pobrojana prva i obaveze, pre svega zaposlenih. Zakon je napisan tako das u prava zaposlenih ujedno i obaveza poslodavca.

ZAPOSLENI

  • Ima pravo da se edukuje
  • Ima pravo da bude obavešten
  • Ima pravo da ga zaštiti poslodavac
  • Ima pravo na nadoknadu štete
  • Mora se držati pravila i ne sme vršiti zlostavljanje
  • Ima pravo da podnese prijavu i traži pokretanje postupka ako primeti ovo ponašanje
III  POSTUPAK ZA ZAŠTITU OD ZLOSTAVLJANJA KOD POSLODAVCA

Postupak zaštite kod poslodavca je obavezan za sve slučajeve zlostavljanja osim kada je zlostavljač sam poslodavac (direktor) tada se ovaj postupak preskače i ide se u postupak pred sudom (direktno).

Procedura je:

  • Pokretanje postupka (zahtev može podneti sindikat, odbor za bezbednost i zdravlje na radu…)
  • Poslodavac dužan da u roku od 3 dana ponudi posredovanje-posredovanje zatvoreno za javnost a može da prisustvuje sindikat
  • Ponuda posredovanja – lista posrednika
  • Član 16. Stav 3. Ko može biti posrednik
  • Sprovodjenje postupka posredovanja – 8 rad.dana
  • Okončanje postupka posredovanja – izuzetno 30 dana
  • Kad postupak posredovanja nije uspeo
  • Sadržaj sporazuma o rešavanju spornog pitanja
  • Rokovi zastarelosti -6 meseci od zadnjeg zlostavljanja
  • Postupak utvrdjivanja odgovornosti zaposlenog – ako ne uspe posredovanje
  • Mere za sprečavanje zlostavljanja do okončanja spora – prema zlostavljaču
  • Opomena, udaljavanje do 30 dana bez zarade, premeštaj na drugo radno mesto (ako ponovi u roku od 6 meseci otkaz ugovora o radu)
  • Pravo na odbijanje rada
  • Zastita učesnika postupka – i svedoka
  • Zloupotreba
  • Pravila ponašanja poslodavca i zaposlenih- u vidu pravilnika (62/2010)                                                                                                                                                                                                                                                                                    
    IV  SUDSKA ZAŠTITA
  • Pravo zaposlenog da podnese tužbu u bilo kom momentu trajanja postupka a najkasnije 15 dana od prekidanja medijacije
  • Sadržaj tužbe
  • Teret dokazivanja u sudskom postupku
  • Hitnost postupka- u roku od 15 dana-30 dana
  • Privremene mere
V  NADZOR

Nadzor vrši inpekcija Ministarstva rada. Nadzor, predviđen ovim Zakonom odnosi se samo na procedure poštovanja zakonom propisanih obaveza zaposlenih i poslodavca neulazeći u određivanje da li je došlo do zlostavljanja ili ne. To utvrđivanje (veštačenje) prepoušteno je stručnjacima-veštacima.

VI  KAZNENE ODREDBE

Izuzetno je važno postojanja kaznenih odredbi jer time zakonodavac daje na znanje prekršiocima da će se kazneno sankcionisati svako vršenje zlostavljanja. Kazne iz ovog zakona se odnose na neučinjeno i neoslobađaju prekršioca obaveze da mora, ipak, ispuniti Zakonom propisane obaveze.

Posebne materijalne nadoknade za zlostavljanog su predviđene u drugom postupku po zakonskim procedurama (onih zakona koji se bave nematrijalnom i matrijanom štetom nastalom zlostavljanjem)

VII  PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Zakon počeo da važi od 04. 06. 2010.

Primena počinje 90 dana od početka važenja tj. od 04. 09. 2010

PRAVILNIK

O PRAVILIMA PONAŠANJA POSLODAVACA I ZAPOSLENIH U VEZI SA PREVENCIJOM I ZAŠTITOM OD ZLOSTAVLJANJA NA RADU
(„Sl. glasnik RS“, br. 62/2010)

Pravilnik bliže objašnjava pravila koja bi trebalo da posluže kao preventive, da do zlostavljanja nedođe.

KAO I ZAKON PODELJEN NA OBLASTI (sadrži 29 članova):

I PREDMET PRAVILNIKA

II PREVENCIJA OD ZLOSTAVLJANJA I ZLOUPOTREBE PRAVA NA ZAŠTITU OD ZLOSTAVLJANJA

III PONAŠANJA KOJA BI MOGLA DA UKAŽU NA ZLOSTAVLJANJE ILI SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE

IV PRAVILA PONAŠANJA U VEZI SA ZAŠTITOM OD ZLOSTAVLJANJA

V ZAVRŠNA ODREDBA

I PREDMET PRAVILNIKA-kao i kod Zakona, definiše oblast koju uređuje ovaj Pravilnik

II PREVENCIJA OD ZLOSTAVLJANJA I ZLOUPOTREBE PRAVA NA ZAŠTITU OD ZLOSTAVLJANJA

  • Član 3. kao član 7. Zakona-osposobljavanje zaposlenih i predstavnika zaposlenih
  • OBAVEŠTENJE- u dva primerka u roku od 30 dana od početka važenja Zakona (04.10.2010.)
  • Sardžaj OBAVEŠTENJA
  • DUŽNOST POSLODAVCA O PRUŽANJU PODATAKA (ko je lice za podršku, lista posrednika, kome se zaposleni obraća…)
  • Ko je lice za pokretanje postupka (predstavnik sindikata (licenca), Odbor…)
  • KOME SE PODNOSI ZAHTEV ZA POKRETANJE POSTUPKA
  • Mišljenje Sindikata o licu za podršku (poslodavac može da zatraži mišljenje a ako zatraži mora da poštuje)

III PONAŠANJA KOJA BI MOGLA DA UKAŽU NA ZLOSTAVLJANJE ILI SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE

Zlostavljanje, saglasno članu 6. stav 1. Zakona, jeste svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

Zlostavljanje, saglasno članu 6. stav 2. Zakona, jeste i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanje iz stava 1. ovog člana.

Seksualno uznemiravanje, saglasno članu 21. stav 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/05 i 54/09), jeste svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva zaposlenog u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

POSTOJE  I  PREPORUKE  TIPA:

Ponašanja od kojih se treba uzdržavati:

  1. ponašanja koja se odnose na nemogućnost odgovarajućeg komuniciranja,
  2. ponašanja koja mogu da dovedu do narušavanja dobrih međuljudskih odnosa,
  3. ponašanja koja mogu da dovedu do narušavanja ličnog ugleda zaposlenog,
  4. ponašanja koja mogu da dovedu do narušavanja profesionalnog integriteta zaposlenog,
  5. ponašanja koja mogu da dovedu do narušavanja zdravlja zaposlenog,
  6. ponašanja koja bi se mogla smatrati seksualnim uznemiravanjem,

ALI NEMAJU SNAGU NAREDBE

SLUŽE KAO VODIČ KAKO PREPOZNATI ZLOSTAVLJANJE

Ponašanja i aktivnosti koji se ne smatraju zlostavljanjem (Član 13)

Ne smatraju se zlostavljanjem:

1) pojedinačni akt poslodavca (rešenje, ponuda aneksa ugovora o radu, upozorenje i dr.), kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa, protiv koga zaposleni ima pravo na zaštitu u postupku propisanom posebnim zakonom;

2) uskraćivanje i onemogućavanje prava utvrđenih zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, čija se zaštita ostvaruje u postupku kod poslodavca i pred nadležnim sudom (neisplaćivanje zarade i drugih primanja, određivanje prekovremenog rada suprotno zakonu, uskraćivanje prava na dnevni, nedeljni ili godišnji odmor i dr.);

3) radna disciplina koja je u funkciji bolje organizacije posla;

4) preduzete aktivnosti koje su opravdane za ostvarivanje bezbednosti i zdravlja na radu;

5) svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema zaposlenom po bilo kom osnovu diskriminacije, koje je zabranjeno i u vezi s kojim se zaštita obezbeđuje u skladu s posebnim zakonom;

6) povremene razlike u mišljenjima, problemi i konflikti u vezi s obavljanjem poslova i radnih zadataka, osim ako isti nemaju za cilj da povrede ili namerno uvrede zaposlenog i dr.

Zloupotreba prava na zaštitu od zlostavljanja (Član 14)

Zloupotrebu prava na zaštitu od zlostavljanja, saglasno članu 11. stav 3. Zakona, čini zaposleni koji je svestan ili je morao biti svestan da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za zaštitu od zlostavljanja, a pokrene ili inicira pokretanje tog postupka s ciljem da za sebe ili drugog pribavi materijalnu ili nematerijalnu korist ili da nanese štetu drugom licu.

IV PRAVILA PONAŠANJA U VEZI SA ZAŠTITOM OD ZLOSTAVLJANJA

Zaštita od zlostavljanja ostvaruje se, u skladu sa Zakonom, u postupku:

  1. posredovanja kod poslodavca;
  2. utvrđivanja odgovornosti zaposlenog koji se tereti za zlostavljanje kod poslodavca;
  3. pred nadležnim sudom.

Kome se podnosi zahtev (Član 20)

Zahtev za zaštitu od zlostavljanja podnosi se odgovornom licu kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica (direktor i dr.), odnosno poslodavcu sa svojstvom fizičkog lica (preduzetnik) ili drugom licu koga oni ovlaste (u daljem tekstu: ovlašćeno lice kod poslodavca).

Ovlašćenje iz stava 1. ovog člana daje se u pismenom obliku, u skladu sa zakonom.

Zahtev iz stava 1. ovog člana može podneti i predstavnik sindikata, lice nadležno za poslove bezbednosti i zdravlja na radu, predstavnik zaposlenih za bezbednost i zdravlje na radu ili odbor za bezbednost i zdravlje na radu – uz pismenu saglasnost zaposlenog koji smatra da je izložen zlostavljanju.

Sadržina zahteva (Član 22)

U zahtevu za pokretanje postupka za zaštitu od zlostavljanja treba da se navedu:

  1. podaci o podnosiocu zahteva;
  2. podaci o zaposlenom koji smatra da je izložen zlostavljanju, ako nije podnosilac zahteva;
  3. podaci o zaposlenom koje se tereti za zlostavljanje;
  4. kratak opis ponašanja za koje se opravdano veruje da predstavlja zlostavljanje;
  5. trajanje i učestalost ponašanja koje se smatra zlostavljanjem, kao i datum kada je poslednji put učinjeno to ponašanje;
  6. dokazi (svedoci, pisana dokumentacija, lekarski izveštaji, dozvoljeni audio i video zapisi i dr.).

Utvrđivanje odgovornosti zaposlenog (Član 25)

Ako posredovanja nije uspelo, a postoji osnovana sumnja da je izvršeno zlostavljanje ili da je zloupotrebljeno pravo na zaštitu od zlostavljanja, poslodavac je dužan da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za nepoštovanje radne discipline, odnosno povredu radne dužnosti, u skladu sa zakonom. ( U OVOM SLUČAJU JE POSLODAVAC DUŽAN DA IZREKNE NEKU OD MERA ZAŠTITE ŽRTVE MOBINGA)

Poslodavac je dužan da zlostavljaču i zlostavljanom dostavi, po pravilima ličnog dostavljanja, sva obaveštenja i odluke, koje se donose u postupku koji se vodi kod poslodavca (obaveštenja i Odluke su vezane za datum daljeg postupka)

V ZAVRŠNA ODREDBA

JEDNA JEDINA DA PRAVILNIK STUPA NA SNAGU ODMAH!